Intervju sa Tošinom sestrom Dorom-Moj brat Toše

Ovo je intervju sa Tošinom dragom sestrom Dorom...govori o Toši...

UPLAKANA SA OTEČENIM PODOČNJACIMA KOLEBA SE I IPAK ODLUČUJE GOVORITI:

-Kada se Toše rodio jedva sam čekala da se mama vrati iz bolnice sa bratom. Ja sam se brinula za njega dok su roditelji radili , ja sam ga podizala jer sam starija od njega. Bili smo privrženi jedno drugome , voljeli smo se.... Kasnije mi je stalno slao poruke na telefon. Stalno me je zvao , govorio da me voli, uvijek se javljao kad bi negdje stigao. Bojao se strašno aviona. Prije no što bi poletio rekao bi : " Evo sad polijećem, kad sletim javit ću ti se". Uvijek sam ga nazvala na telefon , al ovaj put nisam i to si nikad neću oprostiti. Kada smo bili djeca nikada se nismo zapravo posvađali. Igrali smo se s loptom , a najčešće smo šetali tamo prema parku, tamo gdje je Toše sahranjen...(plač) Bio je uvijek naklonjen roditeljima , uvijek bi tražio njihov savjet... Kada bi napisao pjesmu , uvijek bi ju prvo donio kući da vidi šta mi mislimo. Onda bi ju snimio i tražio oca na telefon i pitao. "Ćale jel ti se dopada?"

DORA NE SAKRIVA SUZE I TUGU I NASTAVLJA...

-Prvi put počeo je pjevati na dječjem festivalu "Zlatno slavujče" u Skoplju. Prijavljen tako što ga je neki čovjek čuo ... čuo je njegov anđeoski glas... glas moga brata (plač)... Kasnije je otišao u školu u Bitolu , a potom u Skoplje na muzičku akademiju. U Bitoli je bi u internatu. Kada se morao razdvojiti sa ocem nije mogao. Njih dvoje su bili jako privrženi. Toše je puno plakao za ocem. Toše je uvijek govorio da gdje god otišao da će uvijek misliti na nas i našu porodicu. Kada je postao poznat Toše je dolazio rjeđe zbog silnih obaveza. No baš ovo ljeto proveo je mjesec i pol dana kod nas u Kruševu. Bilo nam je prekrasno. Igrao je sa mojim sinovima odbojku čak se uključio i u odbojkaški klub u Kruševu kad je shvatio da mu ide. Kada je imao prvu utakmicu vratio se sretan kući jel su pobijedili. Rekao je "Život je lijep!" Zagrlio me... I onda nakon 3 dana poginuo...(plač i tuga)...

DOK GOVORI DORA STALNO ZASTAJKUJE , SUZE JOJ TEKU SAME.

-U ovom razdoblju u novinama su pisali stvari koje uoće nisu istinite. No mi na to sada ne možemo reagirati...Ne možemo se osvijestiti od ovog što se desilo. Piše u novinama da je moja mama daval intervjue ali to nije istina. Moja majka otkad se ovo desilo ne izlazi sobe, atati su prepisani jaki lijekovi za smirenje. Ovdje gdje ja sad sjedim bio je Tošin kutak. Evo ovo je njegov sintizajtzer na kojem je stvarao pjesme.

DORA SE PRISJEĆA KAKO SU SAZNALI ZA STRAŠNU VIJEST

-Tata je bio na poslu kada mu je neki čovjek javio na mobitel šta se desilo sa Tošom. U to vrijeme meni su na poslu javili da idem kući jer mi mama nije dobro...Krenula sam i dok sam išla kroz grad , neki čovjek mi je rekao da je Toše poginuo...Kada sam stigla kući našla sam mamu i tatu u podrumu sjede na podu... i plaču...Nitko nije bio pored njih...nitko da im pomogne...tata je mogao i umrijeti...Dora se sjeća tog trenutka i to je sve što može reći......
Sigurno, ma sto posto joj je jako teško...to je velika bol...

Komentari… (0) - Prinaj… - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

~Opis bloga~

~Linkovi~

~Tošine slike~

Intervju sa Tošinom sestrom Dorom-Moj brat Toše